Posljednji kreševski kovači

U srcu Srednje Bosne, u gradiću koji je nekada bio sjedište bosanskih kraljeva, kovački čekić i dalje odzvanja istim ritmom kao i prije stotinu godina. Kreševo je mjesto gdje je kovački zanat utkan u svaku poru identiteta, a priča o ovom mjestu bez pomena njegovih vrsnih majstora bila bi poput priče o Mostaru bez Starog mosta. Iako je nekada u ovom kraju radilo čak 90 kovačnica (tzv. "duganja"), danas tu tradiciju na životu održavaju svega tri, izvozeći svoje proizvode širom Evrope, pa čak i do daleke Kanade.

Tradicija kovanja u Kreševu seže još u doba Ilira, a rudarsko bogatstvo planine Bitovnje i nalazišta poput Oberske jame vijekovima su hranili lokalne kovačnice. Danas najveća kreševska kovačnica, porodična firma "Talk", uspješno spaja tradiciju i potrebe modernog tržišta. Ovdje se ručno kuje alat za poljoprivredu, građevinarstvo, šumarstvo i željeznicu, a njihove sjekire, krampi i čuveni kreševski sačevi traženi su u Njemačkoj, Sloveniji i cijelom regionu. To je dokaz da kvalitet ručnog rada i dalje ima prednost nad serijskom industrijskom proizvodnjom.

Dok mnogi zanati izumiru, u Kreševu nadu budi tridesetogodišnji Armin Neradin, vjerovatno najmlađi kovač u Bosni i Hercegovini. Iako je po struci šumski tehničar, Armin je ljubav prema užarenom gvožđu naslijedio od oca i danas ponosno čuva vještinu koju mnogi smatraju zaboravljenom. U Kreševu se i dalje prepričava legenda o potkivanju jaja – svojevrsnom ispitu zrelosti koji je svaki mladi kovač morao položiti prije ženidbe, dokazujući time svoju preciznost, strpljenje i sposobnost da izdržava porodicu.

Fenomen potkivanja jaja: Kreševski majstori su jedini koji na tanku ljusku jajeta zakucavaju minijaturne potkovice, što je vrhunac kovačke preciznosti.