Manastir Tavna
Opis
Manastir Tavna jedan je od najstarijih manastira u Semberiji i Majevici, smješten u selu Banjica na području grada Bijeljine, na tromeđi Bijeljine, Zvornika i Ugljevika, u podnožju planine Majevice. Gradnja se pripisuje Nemanjićima, a Tronoški i Pećki ljetopisi navode da su ga podigli sinovi kralja Dragutina – Vladislav i Urošić. U turskim poreskim defterima pominje se od 1533, a od 1548. izričito kao manastir.
Crkva Svete Trojice jednobrodni je hram s kupolom, živopisan vjerovatno početkom 17. vijeka. U manastiru se čuva Sveto pismo starije od 350 godina – jedina knjiga sačuvana iz stare biblioteke od 10.000 naslova. Jedno od zvona darovao je kralj Aleksandar Ujedinitelj. Tavna je ženski manastir koji pripada Eparhiji zvorničko-tuzlanskoj i proglašen je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Manastir i njegov kraj
Manastir Tavna oduvijek je bio duhovni i kulturni stup srpskog naroda Semberije i Majevice. Uz crkvu je u 18. i 19. vijeku radila škola koja se smatra prvom školom u semberskom kraju – ovdje su se mladići pripremali za sveštenički poziv, a djeca su učila sve do 1966. godine.
Kroz vjekove su manastir obnavljali i hajduci po predanju Starina Novak i Radivoje, i igumani koji su ostajali na svom post bez obzira na prijetnje, i narod koji se svaki put iznova vraćao graditi ono što je srušeno. Česma u manastirskom dvorištu, čiji izvor niko ne zna odakle potiče, simbolično je svjedočanstvo te neprekinute veze između mjesta i naroda.
Blago manastira
Najdragocjeniji predmet u manastiru Tavna je Sveto pismo staro više od 350 godina – jedina knjiga koja je preživjela razaranje kada je u Drugom svjetskom ratu spaljena manastirska biblioteka od 10.000 naslova. Crkva Svete Trojice čuva živopis iz početka 17. vijeka koji po stilu i izvedbi podsjeća na freske manastira Žitomislića i Ozrena.
U kupolnom prostoru su likovi Hrista Pantokratora, osam starozavjetnih proroka i četiri jevanđelista, a u apsidi Bogorodica. Moštima Svetog vladike Nikolaja Ohridskog i Žičkog manastir je obogaćen dolaskom episkopa Fotija, a zvono darovano od kralja Aleksandra Ujedinitelja i danas oglašava bogoslužja.
