Aškenaska sinagoga
Opis
Aškenaška sinagoga u Sarajevu jedina je aktivna sinagoga u gradu i jedan od najznačajnijih primjera pseudomaurske arhitekture u Bosni i Hercegovini. Izgrađena je 1902. godine za jevrejsku zajednicu Aškenaza, koji su u Sarajevo u većem broju stigli nakon austrougarske okupacije BiH. Projektovao ju je čuveni sarajevski arhitekta Karlo Paržik, po uzoru na templ u Budimpešti.
Gradnju je predvodio Ludwig Jungwirth, a unutrašnju obradu i oslikavanje majstor Ludwig Oisner. Smještena je na lijevoj obali Miljacke, između mostova Drvenija i Ćumurija, u Hamdije Kreševljakovića 59. Zgrada je trobrodna dvoranska građevina s tornjevima na četiri ugla pokrivenim kriškastim kupolama i bogatom pseudomaurskom dekoracijom fasada. Nakon Drugog svjetskog rata ostala je jedini aktivni jevrejski hram u Sarajevu. Proglašena je nacionalnim spomenikom BiH 2006. godine.
Arhitektura i reljefni ornametni
Aškenaška sinagoga bila je prvi vjerski objekat u Sarajevu izgrađen u pseudomaurskom stilu — zanimljiva paradoksalna odluka, jer ovaj stil vuče korijene iz islamske arhitekture sjeverne Afrike i maurske Španije. Paržik je taj stil, koji je u austrougarskom Sarajevu tada bio moderan i cijenjen, primijenio na jevrejski hram, stvarajući građevinu koja se savršeno uklapa u sarajevsku arhitektonsku scenu s kraja 19. stoljeća.
Pseudomaurski elementi najuočljiviji su u reljefnim ornamentima fasada, oblicima lukova i prozorskih otvora, dok je prostorni koncept u potpunosti po uzoru na crkve zapadne Evrope — blago longitudalna, trobrodna dvorana s konhom na istočnoj strani.
Historija sinagoge
