Paleolitska pećina Badanj
Opis
Pećina Badanj, smještena u kanjonu rijeke Bregave kod sela Borojevići, predstavlja jedno od najvažnijih paleolitskih nalazišta na istočnoj obali Jadrana. Ova potkapina, koja se uzdiže 45 metara iznad riječnog korita, bila je dom ljudskim zajednicama u periodu između 13.000 i 12.000 godina pr. n. e. Njen najznačajniji dragulj je gravirani crtež u stijeni — najstariji spomenik umjetnosti u Bosni i Hercegovini. Gravura prikazuje konja napadnutog strelicama, što je tipičan motiv mediteranske umjetnosti tog doba. Urezan u veliki, uglačani blok kamena, ovaj crtež je preživio milenije, svjedočeći o duhovnom svijetu i lovnim tradicijama naših dalekih predaka, iako je danas, nažalost, izložen oštećenjima od vremenskih nepogoda.
Gravura i njen značaj
Gravura u Badnju nije samo stara — ona je jedina te vrste na čitavoj istočnoj obali Jadranskog mora i kao takva pripada rijetkom krugu paleolitskih umjetničkih nalazišta koja mijenjaju geografsku sliku prahistorijske umjetnosti. Konj okružen strelicama tipičan je motiv mediteranskog paleolitskog čovjeka, poznat s lokaliteta u Francuskoj i Španiji, ali dotad neviđen na ovom dijelu kontinenta.
Urezana je u koso položeni uglačani kameni blok koji je odlomljen od masiva pećine, a istraživanjima je oštećena samo njenomanji dio koji je vjerovatno uništen još u paleolitsko doba. Gravura i dalje stoji u pećini — in situ, na svom originalnom mjestuma gdje je bila 13.000 godina.
Svakodnevni život u potkapini
Istraživanja Đure Baslera donijela su i rijetko detaljan uvid u svakodnevni život prahistorijskih zajednica koje su boravile u Badnju. Raspored nalaza pokazuje da su oko centralnog ognjišta u dnu potkapine stanovnici pripremali hranu, izrađivali alatke od kremena i kosti i pravili nakit — perle od jelenjeg zuba.
Kosti pronađenih životinja, posebno jelena, govore da je zajednica tu boravila sezonski, uglavnom od marta do maja. Nije to bila stalna naseobina — bila je to privremena logorska postaja na sezonskim migratornim rutama lovaca koji su pratili krda i povremeno ostavljali trag u stijeni.
Oštećenje gravure vremenskim nepogodama i ljudskim nemarom — upozorenje posjetiocima da ne diraju.
