Treskavica
Opis
Treskavica je planinska ljepota centralne Bosne i Hercegovine, udaljena svega 30 kilometara od Sarajeva, čiji se južni obranci spuštaju prema Hercegovini kod Kalinovika. Dio je lanca dinarskih planina, a ime je dobila po čestim manjim zemljotresima koji su obilježili ovo područje. Najviši vrh dostiže 2.088 metara nadmorske visine i nosi čak tri imena — Paklijaš, Đokin toranj i Mala ćaba — svako s vlastitom pričom ukorijenjenoj u historiji, planinarenju i lokalnoj tradiciji. Uz njega se izdvajaju i vrhovi Suve Lastve (2.000 m) i Oblik (1.876 m), dok stijene Treskača, Zubova i Ćabenskih stijena nude veliki broj alpinističkih smjerova za iskusne penjače.
Planina se dijeli na Bosansku Treskavicu na sjeveru i Hercegovačku na jugu, a zahvaljujući entuzijastima i planinarima koji su uredili i označili sigurne staze, danas je dostupna svim ljubiteljima planinske prirode. Surova, tajanstvena i neistražena — Treskavica nagrađuje svakog ko se odluči da je upozna.
Planina s tri imena vrha
Vrh Treskavice na 2.088 metara nosi tri imena u isto vrijeme. Planinari iz jednog pravca zovu ga Paklijaš — po nepristupačnosti terena južno od vrha. Drugi ga zovu Đokin toranj, po arhitektu i planinaru Đoki koji je dao ideju za izgradnju metalnog skloništa na samom vrhu, od kojeg su danas ostala samo čelična vrata. Treći naziv, Mala ćaba, je historijski — to je staro ime koje mještani okolnih sela koriste od davnina, vezano za vjerski običaj posjećivanja vrha u određeni dan u godini. Tri naziva, jedan vrh, i svaki od njih priča svoju priču.
365 izvora i pet rijeka
Treskavica je, za krševitu planinu, neobično bogata vodom. Prema predaji, planina ima čak 365 izvora — po jedan za svaki dan u godini. Na njenim padinama počinju tokovi pet rijeka: Željeznice, Bistrice, Ljute, Bijele i Rakitnice. Ta hidrološka raskoš objašnjava i bogatstvo ledenjačkih jezera raspoređenih po planini — Velikog, Crnog, Bijelog, Platna i Malog — od kojih je samo Veliko, smješteno na 1.548 metara, uspješno poribljeno pastrmkom sredinom prošlog vijeka.
Dva lica jedne planine
Ni na jednoj bosanskoj planini kontrast između sjevera i juga nije toliko izrazit kao na Treskavici. Sjeverni obronci, zvani Bosanska ili Trnovska Treskavica, zeleni su i pitomi, prekriveni bujnom vegetacijom. Južni obronci, koji se kod Kalinovika spuštaju u Hercegovinu — Hercegovačka ili Kalinovačka Treskavica — surovi su krš i golet, neupitno planinska divljina. Ta razlika nije slučajna: na Treskavici se sudaraju mediteranske struje s juga i kontinentalne sa sjevera, što uzrokuje česte i nagle promjene vremena, pa i doživljaj četiri godišnja doba u jednom danu.
Pristup i alpinizam
Najpogodniji pristup Treskavici je iz sela Turovi, četiri kilometra od Trnova. Put je markiran i vodi do planinarskog doma i kampa Sustavac, odakle se nastavlja prema Velikom jezeru — sat i po hoda dalje. Drugi pristup je iz planinarskog doma Vrela u Tušilima, naselju Sinanovići. Za alpiniste, litice Treskača, Zubova, Oblika, Ćabenskih i Nikolinih stijena nude velik broj ispenjanih smjerova.
Na planini su zaostala neeksplodirana ubojita sredstva — kretanje je sigurno isključivo markiranim stazama i uz prethodnu informaciju od mještana ili planinarskih društava.
