Baščaršija nije muzej nego je živi grad unutar grada, puls koji Sarajevo nije nikad izgubilo. Izgrađena u 15. vijeku kada je Isa-beg Ishaković postavio prvi han i oko njega nizao dućane, ova stara čaršija preživjela je požare, osvajanja, epidemije, rušenja i ratove i svaki put ustala jača. U svom zlatnom dobu imala je 12.000 dućana i 80 vrsta zanata organizovanih u esnafe, a njeni proizvodi izvozili su se diljem Balkana i Evrope. Hodajući ulicama Kazandžiluka, Sarača i Kovača danas hodaš istim kaldrmom kojom su hodali dubrovački trgovci, osmanski paše i čuveni putopisac Evlija Čelebija. Miris sveže kahve miješa se s udarcem čekića o bakar, a Sebilj usred trga tiho drži staru legendu — ko se jednom napije njegove vode, iz Sarajeva otići ne umije. Gazi Husref-begova džamija, stari bezistani i uske čaršijske ulice govore glasnije od svakog vodiča. Baščaršija se ne posjećuje — ona se doživljava.