The Most Important Information for Tourists in Bosnia and Herzegovina

Državljani EU, SAD-a, Kanade i Velike Britanije mogu ulaziti u Bosnu i Hercegovinu bez vize i boraviti do 90 dana, dok je većini ostalih putnika za prelazak granice potreban važeći pasoš.

Posjetioci iz zemalja koje nisu obuhvaćene ovim režimom moraju unaprijed izvaditi vizu u diplomatskim predstavništvima uz obavezno pozivno pismo.

Ključno je znati da svaki stranac mora prijaviti svoj boravak u roku od 24 sata od ulaska u zemlju. Ako boravite u hotelu ili apartmanu, tu obavezu za vas završava vlasnik smještaja, dok se u privatnom aranžmanu morate prijaviti sami u policiji ili terenskoj kancelariji.

Bosna i Hercegovina ima četiri međunarodna aerodroma: Sarajevo (najveći i najprometniji), Tuzla (popularan zbog niskobudžetnih avio-kompanija poput Ryanaira), Mostar and Banja Luka.

Kada rezervišeš let, provjeri pravila za prtljag unaprijed — niskobudžetne kompanije naplaćuju svaki kofer posebno i pravila se razlikuju od kompanije do kompanije. U ljetnoj sezoni (jun–avgust) preporučuje se rezervacija što ranije jer su kapaciteti brzo popunjeni.

Po dolasku, koristi isključivo registrovane taksiste — neregistrovani vozači ispred aerodromskih izlaza česta su zamka za turiste i cijene znaju biti višestruko veće od regularnih.

Aeodrom Banja Luka – https://bnx.aero/
Međunarodni aerodrom Sarajevo – https://sarajevo-airport.ba/
Aerodrom Tuzla – https://tuzla-airport.ba/
Aerodrom Mostar – https://mostar-airport.ba/bs/

Putovanje autobusom jedan je od najpristupačnijih i najraširenijih načina putovanja po Bosni i Hercegovini. Svaki veći grad ima autobusku stanicu sa osnovnim sadržajima poput toaleta, čuvanja prtljage i restorana brze hrane, dok su manja mjesta opsluživana stajalištima uz cestu ili obilježenim autobuskim stanicama.

Međugradski autobusi pouzdano povezuju sve veće gradove, a međunarodne linije spajaju Bosnu i Hercegovinu sa susjednim zemljama kao i odredištima širom Evrope — uključujući Njemačku, Austriju, Sloveniju, Italiju, Švicarsku, Francusku, Belgiju, Holandiju, Švedsku i Dansku.

Karte se mogu kupiti na terminalu, na prodajnim mjestima ili direktno u autobusu, ovisno o liniji — vrijedi provjeriti unaprijed, posebno u sezoni.

Za redove vožnje, satnice, rute i karte posjetite i provjerite stranicu autobuske stanice mjesta koje vas zanima.

Bosna i Hercegovina koristi konvertibilnu marku (KM), valutu koja je direktno vezana za euro po fiksnom kursu od 1,95 KM za 1 euro — što znači stabilne cijene i lako računanje za putnike iz eurozone.

Kartice su prihvaćene u hotelima, restoranima i većini prodajnih mjesta u gradovima, ali gotovina i dalje ostaje neophodna — posebno na pijacama, u manjim kafićima, seoskim područjima i kod privatnih iznajmljivača.

Bankomate ćeš naći u svim većim gradovima i većini manjih mjesta, a mjenjačnice su rasprostranjene i lako dostupne.

Banke rade radnim danima i zatvorene su vikendom i tokom državnih praznika, pa ako trebaš obaviti nešto u banci, planiraj unaprijed.

Dobar savjet: povuci gotovinu na bankomatu čim stigneš na aerodrom — kurs je uvijek povoljniji nego na mjenjačnicama u turističkim zonama.

Bosna i Hercegovina spada među sigurnije destinacije u regiji — stopa nasilnog kriminala je izuzetno niska, a zemlja je generalno sigurna i za samostalne putnike i putnice.

Preporučuje se uobičajena opreznost: u gužvama ne ostavljaj stvari bez nadzora. Koristite registrovane taksiste.

Jedna specifičnost koju svaki posjetilac treba znati — u izolovanim planinskim područjima još uvijek postoje minska polja, ostatak rata iz devedesetih. Ona su dobro obilježena crvenim znakovima s natpisom “MINE” i “МИНЕ” – nalaze se isključivo van utabanih staza i turističkih zona.

Jednostavno pravilo: ostani na označenim stazama i nikad ne zalazi u nepoznate šumske i planinske terene bez lokalnog vodiča.

Ako planiraš planinarenje van poznatih ruta, uvijek se informiši kod lokalnih turističkih organizacija ili planinskih vodiča prije polaska.

Mobilna pokrivenost u Bosni i Hercegovini je dobra u svim većim gradovima i većini ruralnih područja.

Evropski telefoni rade bez problema na roamingu, ali naknade mogu biti visoke — ako planiraš koristiti telefon više, isplativije je kupiti lokalnu SIM karticu koja košta svega 5 KM i dostupna je na svakoj pošti ili kiosku.

Uz SIM karticu možeš aktivirati i mobilni internet po povoljnim cijenama, što je idealno rješenje ako putuješ između gradova ili posjećuješ udaljenije destinacije.

Putnici iz SAD-a i Kanade trebaju provjeriti s operaterom prije dolaska jer roaming nije uvijek podržan.

Wi-Fi je dostupan gotovo svuda — u hotelima, kafićima, restoranima, ali i na mnogim javnim trgovima i parkovima u većim gradovima, tako da konekcija rijetko predstavlja problem.